Genesis 22

1Poslije toga šćaše Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: evo me. 2I reče mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati. 3I sjutradan rano ustavši Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog.

4Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mjesto izdaleka. 5I reče Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama. 6I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.

7Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: oče! A on reče: što, sine! I reče Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? 8A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno.

9A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega metnu ga na žrtvenik vrh drva; 10I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega.

11Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: evo me. 12A anđeo reče: ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.

13I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. 14I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje će se Gospod postarati.

15I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. 16I reče: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, 17Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediće sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih.

18I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. 19Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji.

20Poslije toga javiše Avramu govoreći: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: 21Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, 22I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.

23A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. A inoča njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.

24